Goran i Antonija

Bio je to jedan predivan proljetni dan. 

Bilo je vruće ali nekako baš kako treba.

Nije bilo nervoze, samo malo užurbano 

radi zadnjih priprema.

Neću puno komentirati, neka slike 

govore za sebe.

Uglavnom, bilo je super!

Ovo je Karlo, on je otvorio ceremoniju i podijelio Riječ.                                                              

Nakon toga, ceremonija...

Goran je otpjevao nešto svojojAntoniji...

I, to je to. Za početak.

I onda Marko. Veselica do "zore".                                                                                                       

 

Boračko jezero

Kada su neka velika događanja kao konferencije i slično, logično je da pokušamo zabilježiti što se tamo događalo. Ljude, situacije, događanja i sl.  No kad se tako nešto dešava na 400-500 metara nadmorske visine okruženo planinama, nedaleko jezera a pritom nekolicina ljudi prati fotoaparatima cijelo događanje,
logično je dići i skrenuti malo svoj pogled i objektiv van dotičnog događaja. I uživati...

Boračko jezero se nalazi u BIH blizu Konjica i to je sve manje više što osobno znam.
Tamo se odigravala konferencija "Čuvar brata svoga". Sudjelovalo je više kršćanskih zajednica
iz nekoliko država sa područja Balkana i zapadne Europe.


Za one koji nisu bili tamo, a i za one koji jesu podijelio sam ovo u tri kratka dijela.
Prvi je kako je to izgledalo iz perspektive kampa, otprilike ovako:

I pred kraj dana...
Bez spektakularnog zalaska sunca ali meni opet predivno...

Nakon toga drugi dio, put između kampa i jezera:

I treći dio, Boračko jezero...

Na kampu je bilo puno radionica kao npr. streličarstvo, izviđači, muzička i sl., no najviše me se dojmila Dančijeva radionica pod nazivom "Svladavanje stresa i tjeskobe". Danči je primjerom pokazao kako se to radi. Glavni Dančijev rekvizit je bilo Sarajevsko pivo, kao što se vidi iz priloženog a ostatak je bio ekipno uronjen u jezeru u gajbi. :-)))) ( Za sve koji poznaju i nepoznaju Dančija ovo je bila Šala!!!)

Nastavak slijedi, Boračko jezero samo sa druge strane i kontra sunce. Dok sam čekao da krene bus, a bilo je upitno da li će i kada će krenuti jer su prijatelju maznuli mobitel a drugom zagubili stvari, iskoristio sam dragocjene minute da ga ovjekovječim iz druge perspektive. Dali sam iole uspio prenijeti ljepotu jezera prosudite sami...

Pozdrav svima, nadam se da ste uživali. Moguće je da ovaj post doživi neke promjene ali zasad je to to.

BB!!!

Misija "Sitnice"/Mission "Sitnice"

Ovaj put se neću truditi oko pisanja već ću pustiti uglavnom da fotografije govore za sebe. No ipak za one koji ne znaju, kratko ću objasniti o čemu se radi. 2011. godine sam imao priliku sudjelovati u misiji u romskom naselju Sitnice. Misija još uvijek traje i to vrlo uspješno, a ja, makar više nisam dio toga,  imao sam čast ovjekovječiti početak.Sve fotografije su snimljene na Fuji Across crno bijelom filmu 100 ASA. Filmu je istekao rok trajanja barem godinu dana, što je ustvari skroz u redu.

A ovako je počelo:

A onda besplatni tečaj za skateboarding.

I stanovnici Sitnica, malo upoznavanje.

Ljetna kuhinja

Odnos Roma prema umjetnosti i patriotizmu.

I onda akcija, improvizirani šator, slavljenje, Riječ...

I šta je misija bez poziranja...

I onda...

Vrijeme da se krene doma.

Posljednje salutiranje za pozdrav i sretan put...

Autoput prema kući...

I taman sam stigao na jedan crno bijeli zalazak sunca.

Doma...